Zvezda
šampion Srbije
Košarkaši
Crvene Zvezde najbolji su u Srbiji. Rečenica koja je čekalna od 2006. godine i
prvog prvenstva Srbije, a rečenica koja se čeka od 1998. godine je da su
košarkaši Crvene Zvezde državni prvaci. Posle sedamnaest godina čekanja titule
došao je i taj dan Zvezda je šampion države. Pored šampionata Srbije košarkaši
Crvene Zvezde ove godine osvojili su ukupno tri trofeja ("tripletu").
Tako da po broju trofeja ovo najuspešnija sezona u 70. godina dugoj istoriji
kluba sa Malog Kalemegdana.
Prvo
su crveno-beli košarkaši postali pobednici Kupa Radivoja Koraća u Nišu,
osvojivši 8. trofej državnog kupa. U pohodu ka trećem uzastopnom trofeju kupa u
polufinalu je pobeđen večiti rival (76:67), a u finalu prošlogodišnji protivnik
iz istog takmičenja Mega Leks (80:74). Zatim, po prvi put u svojoj istoriji košarkaši
Crvene Zvezde su stigli do naslova najboljeg tima iz regiona osvajanjem ABA
lige. Kao i kupu u polufinalu ABA lige je pobeđen večiti rival (3:1), a u
finalnoj seriji Cedevita, takođe 3:1 u pobedama. Ka kraju sezone, napokon je
osvojena i Superliga Srbije. Tako je prvi put u istoriji osvojena titula prvaka
Srbije, a to je ukupno 16 titulu državnog prvaka za tim sa Malog Kalemegdana
(12 titula osvojene su u SFRJ, 3 u SRJ i 1 u Srbiji). Tako je Luka Mitrović postao
prvi kapiten Crvene Zvezde koji je u jednoj sezoni podigao tri pehara, ali i
prvi kapiten koji je u 21. veku podigao trofej državnog šampiona.
Iako
je titula u ABA ligi, odnosno sami ulazak u finale "najvredniji"
trofrj jer obezbeđuje učešće tima u Evroligi sledeće sezone, za navijače Zvezde
upravo je titula prvaka Srbije najvažnija. Ali da bi shvatili koliko je uspešna
ova sezona i kolliko je bitan ovaj pehar državnog prvaka vredi se prisetiti
prethodnih pokušaja u pohodu ka tituli prvaka.
Od
nezavisnosti Srbije i igranja Superlige Srbije (2006/07) Crvena Zvezda je
igrala pet finala, i svih pet puta stala na tom poslednjem koraku.
U
prvoj sezoni Superlige Srbije 2006/07 Zvezda je vidljivo pokradeni u finalnoj
seriji već u prvoj utakmici kada je Drobnjak postigao očiglednu trojku iz auta
za "pobedu" partizana (91:89). Nažalos ta utakmica ostaje upamćena po
toj trojci iz auta, a ne po 40 poena koje je dao Milan Gurović. Zvezda nije
uspela da se vrati u igru, seriju je izgubila 3:1, a za MVP-ja plej-ofa proglašen
je Milan Gurović. Iako su "večiti rivali" igrali u finalu, zanimljivo
da je Zvezda ligaški deo sezone završila na četvrtoj, a partizan na trećoj
poziciji.
Naredno
finale i najbliža osvajanju titule prvaka Srbije Crvena Zvzeda bila je sezone
2008/09, pri prvom mandatu Svetislava Pešića na klupi crveno-belih. Tada je
Zvezda prvi put osvojili prvu poziciju posle ligaškog dela, ali tada je (jedini
put) Superliga Srbija igrana u dve grupe, po 4 ekipe i 6 kola, a večiti rivali
su bili raspoređeni u dve odvojene grupe. Zvezda je tada bila prva u svojoj
grupi sa 5 pobeda i 1 porazom i to u drugom kolu od Hemofarma (82:79). Zvezda
je lako u polufinalu izbacila FMP rezultatom 3:0 u pobedama (72:69, 72:54,
55:50). Ipak, prednost domaćeg terena u finalu imao je partizan koji je u
drugoj grupi bio prvi sa 6 pobeda. U finalu posle 2:0 za partizan (58:70,
54:68), Zvezda je stigla do 2:2 (63:58, 75:73), ali je finalnu seriju izgubila
sa 3:2 porazom u petoj utakmici 61:73. Posle te pete utakmice Pešić je tvrdio da
je večiti rival tada osvojio titulu zahvaljujući novonastalom sudijskom
kriterijumu u odlučujućem, petom meču. Posle osam sezona Superlige Srbije čini
se da je Zvzeda upravo te sezone bila najbliža osvajanju titule prvaka Srbije.
U
prethodne tri godine Crvena Zvezda je tri puta igrala finale Superlige Srbije,
ali nije uspela da osvoji trofej. Sve tri sezone Zvezda je u finalu plej-ofa
gubila 3:1 u pobedama od večitog rivala.
Ni
drugim mandatom na klupi Zvezde sezone 2011/12 Pešića nije uspeo da osvoji titulu
sa crveno-belima. Kao trećeplasirani tim na tabeli Zvezda je imala dosta
poteškoća i u polufinalu sa Radničkim, pogotov posle početnog poraza u prvoj
utakmici (84:78). Ipak, uspevla je da dođe do preokreta i sa dve pobede dođe u
novu mogućnost da se bori za titulu. Međutim, Zvezda gubi bitku u finalu od
večitog rivala 3:1 u pobedama. Odlučujuća utakmica posle 2:1 za partizan igrana
je u hali u Železniku zbog zauzetosti Pionira, ali u paklenoj atmosferi, bolje
se snašao iskusan tim partizana i meč je rešen 30-ak sekundi pre (78:74).
Posle
sjajnog prvog dela sezone 2012/13, ostvaren je plasman u finale ABA lige što je
značilo palsman u Evroligu posle 13 sezona, zatim je usledio pad forme u
Superligi Srbije i još jedan poraz u finalnoj seriji. Na ovakav rasplet uticao
je kvalitet večitog rivala, ali i umor i povrede ključnih igrača (naročito
Igora Rakočevića).
Nakon
pobede u polufinalu (2:0) nad Mega Vizurom i pobede na gostujućem terenu u
prvoj utakmici finala (88:97), činilo se da je trofej šampiona na domak ruke
2013/14. Ali u toj prvoj utakmici finala desilo se nešto što nije uobičajeno u
svetu sporta, osim kod trenera partizana, kome ovo nije prvi puta da povlači
ekipu sa terena (radio je to i davne 1989. kada je protiv Jugoplastike gubio 75:70
na 28 sekundi pre kraja). Razlika je samo u tome što su se ovoga puta košarkaši
partizana vratili na teren, ali umesto košarke dobili smo opštu tuču na terenu
i jedva završenu utakmicu. Da ćirkus iz Humske bude još veći prva violina
njihovog tima posle poraza (88:97) u prvoj utakmici finala plej-ofa izjavljuje
da će dobro razmisliti da li da igra za nacionalni tim. A u ironiju prepourčio
da savez licencira Zvezdine igrače Dženkinsa, Lazić, Simonović... Tako je mlada
nada uslovio igranje za nacionalni tim povlašćenim statusom u ostatku finalne
serije. Epilog je dobro poznat, Zvezda nije uspela da se snađe u promenjenom
sudijskom kriterijumu u sledećim susretima i doživela tri poraz. Četvrti susret
na Zvezdinom terenu odlučen je posle produžetka, gde Zvezda protiv gostiju i
sudija nije imala šansua. Zanimljivo da je jedan igrač partizana (uparavo
glasnogovornik uslova igranja za reprezentaciju Srbije Bogdanović) šutirao više
slobodnih bacanja nego ceo tim Zvezde. Ali da je pravda dostižna govori podatak
da je upravo prozvani Simonović (uz Katića iz Zvezde) bio član reprezentacije
Srbije na Svetskom prvenstvu, iako to glasnogovornik nije želeo. Da ne govori o
tome kako je savkom navijaču Zvezde bilo puno srce kada je upravo Marko
Smionović pogodio dva odlučujuće slobodna bacanaja u polufinalu protiv
Francuske i poslao "orlove" u finale Svetskog prvenstva.
Pored
ovih pet finala Zvezda je još dva puta stala u polufinalu (2007/08 i 2009/10),
i oba puta je seriju izgubila 2:0 u pobedama od večitog rivala. Jednom je
Zvzeda takmičenje Superlige Srbije završila pre plej-ofa bilo je to sezone
2010/11 kada je zauzela petu poziciju na tabeli.
Ono
što razlikuje ovu sezonu od ostalih sezona Superlige Srbije jeste da je Zvezda
bila prva posle ligaškog dela takmičenja i imala prednost domaćeg terena u
finalu. U Srbiji u ovom takmičenju to je prvi put da Zvezda ima prednost
domaćeg terena. Naravno, ovde pričamo samo o košarci u samostalnoj Srbiji od
2006 godine. Ako bi išli dalje došli bi do sezone 2005/06 i tada je Superliga
Srbije i Crne Gore igrana u dve grupe. Zvezda krenuli u plej-of sa deobe prvog
mesta sa partizanom, koji je u Grupi A, imao isti skor kao i Zvezda u Grupi B
(9/1), ali zbog bolje koš razlike nije imala prednost domaćeg terena. A poslednji
put prednost domaćeg terena i prvu poziciju na tabeli pred plej-of Zvezda je
imala sada već davne 1993. godine u ligi SRJ. Upravo ta prednost domaćeg terena
donela je 13. titulu prvaka u klupskoj istoriji posle 21 godine čekanja, jer je
u petoj utakmici savladan večiti rival (72:64).
Ove
sezone Crvena Zvezda ima skoro savršenu Superligu Srbije i u ligaškom delu
šampionata zabeležili su 13 pobeda i jedan poraz. Sve je počelo ubedljivim
pobedama nad Mega Leksom (107:83) i Metalcem (76:69), a zatim je usledila
jednomesečna pauza zbog plej-ofa ABA lige. Posle osvojila ABA lige, ponovo
kreće nezaustaviva mašinerija sa Malog Kalemegdana i redom su
"padali" Tamiš (84:54), Konstantin (87:60), FMP (81:69), Vojvodina
(87:58) i partizan (92:76) i još jednom Mega Leks (90:86), Metalac (87:69),
Tamiš (74:52), Konstantin (104:68), FMP (91:77), Vojvodina (91:82) i jedan
poraz od partizana (82:92). Zvezda je ligaški deo takmičenja završili na prvoj
poziciji sa skorom 13/1. Isti skor imao je i večiti rival, ali i lošiji
međusobni skor jer je prvi meč Zvezda dobila sa 16 poena razlike (92:76) a
drugi izgubila sa 10 (82:92), time je obezbedila prednost domaćeg terena u
eventualnom finalu.
Pored
poraza u poslednjem kolu bez posledica, teže nego igde u Superligi Srbije
Zvezda je do pobede došla u Sremskoj Mitrovicu. Samo pet minuta pre kraja
utakmice imala je Mega velikih osam poena prednosti, ali je u samom finišu do
izražaja došao kvalitet crveno-belih i srce pobednika (90:86). Interesantno da
najveći otpor izabranicima Dejana Radonjića u Pioniru pružila je ekipa Vojvodine
(91:82), ali bilo je evidentno i da beogradski crveno-beli ne igraju u najjačem
ritmu, već tačno koliko je bilo potrebno da se obezbedi još jedna pobeda.
Boban
Marjanović je poneo MVP titulu i u ovom takmičenju, pošto je sakupio najviše
354 indeksni poena (25,3 po meču). Uz Bobija i Čarls Dženkins sa 11 poena i
indeksom 14,5 po utakmici našao se u idealnoj petorci ligaškog dela Superlige
Srbije.
Kao
i prethodne dve sezone u polufinalu plej-ofa Superlige, Zvezda se sastala sa
Mega Leksom. U prvoj utakmici u Pioniru crveno-beli su rutinski i ubedljivo
pobedili "roze-ljubičaste" (109:80). U drugom meču u Sremskoj
Mitrovici domaći tim je imao veliku šansu da slavi, ali su crveno-beli mini
serijom 5:0, uz šest promašaja i dve izgubljene lopte Mege u poslednja tri i po
minuta preuzeli vođstvo. Nije im pomoglo ni Kalinićevo gubljenje lopte na 11
sekundi pre kraja susreta, jer je Kešelj promašio šut van linije 6,75 za
pobedu. Ovom pobedom (89:90) crveno-beli su došli do konačnih 2:0 u
polufinalnoj seriji i plasirali se u finale. Bila je ovo 1000. pobeda Crvene
Zvezde u državnim prvenstvima u 1568 odigranih utakmica od 1946. godine pa sve
do danas.
Zanimljivo
je da je ovo bio sedmi međusobni duel Zvezde i Mega Leksa ove sezone, a
crveno-beli su ostvarili svih sedam pobeda. Zvezda je i treći put ove sezone u
gostima kaznila Milojevićev tim za veliki pad u prelomnim momentima.
Četrvrtu
godinu zaredom u finalnoj serije plej-ofa Superlige Srbije Crvena Zvezda se
sastala sa večitim rivalom. Ove sezone prednost domaćeg terena u prvom meču
materijalizovana je od strane košarkaša Zvzede ubedljivom pobedom (78:64).
Ključnu razliku crveno-beli su napravili zahvaljujući izvanrednoj odbrani u
trećoj deonici kada su večitom rivalu dozvolili da postigne samo deset poena
(19:10). Prvi meč finalne serije plej-ofa između "večitih rivala"
obeležio je potez Zvezdinog beka Branka Lazića. Akcija u kojoj je veliki posao
odradio Boban Marjanović ulaskom u reket i navlačenjem dvojice igrača na sebe
otvorila je Laziću prostor da od linije za tri poena krene u trk ka košu i
izvede brutalno zakucavanje i tako upiše svoj 1000. poena u dresu Crvene
Zvezde. Završnicu utakmice je obeležio veliki broj faulova koji su pravili
košarkaši partizana čak i kada je lopta bila van igre. Tako je utakmica u
vrelom Pioniru produžena na skoro dva sata. Pored celog tima koji je nadoknadio
nedostatak povređenog Jovića, najveće pohvale i zasluge za trijumf Zvezde ima
nemački centar Maik Cirbes, koji je sa 17 poena, 5 skokova i indeksom korisnosti
23 za skoro pola sata na terenu potpuno odmenio rovitog Bobana Marjanovića.
Brejkom
u drugoj utakmici finalne serije (72:69) Crvena Zvezda je došli do 2:0 u
pobedama i na korak od trofeja. Igrač odluke bio je Nikola Kalinić, koji je ugrabio
loptu posle promašenog slobodnog bacanja Mitrovića i postigao pobedonosne poene
na 11 sekundi pre kraja. Zanimljivo sličnim potezom Kalinić je doneo pobedu
Crvenoj Zvezdi i u Podgorici protiv Budućnosti (77:76), samo je tada drugo
bacanje promaašio Vilijams. Iako nije bio košgeterski na svom nivou (4/7 za
dva, 0/6 za tri), Kalinić je završio meč sa 12 poena, devet skokova i čak šest
ukradenih lopti. Najefikasniji u pobedničkom timu bio je Čarls Dženkins sa 18
poena (4/6 za dva, 3/8 za tri) od toga 11 u četvrtoj četvrtini i pet skokova.
Pored neizvesne završnice, ovaj derbi je obeležio i huligan partizana koji je
sa tribina stolicom u glavu pogodio Stefana Jovića dok je sedeo na klupi za
rezerve. Iako još nedovoljno oporavljen od povrede Jović je u 13. minutu morao
da napusti halu "Pionir" raskrvavljenog potiljka. Na kraju utakmice
500 pristalica crveno-belih pristalica zapevalo je reči dobro poznate navijačke
pesme "Još jedna pobeda i titula".
Upravo
taj jedan korak napravili su crveno-beli košarkaši u trećoj utakmici finalne
serije i pred svojim navijačima proslavili titulu šampiona Srbije 18. juna
2015. godine. Iako nije bilo lako, posebno posle prvog poluvremena i minus
devet, ali Zvezda je sjajnom odbranom u drugom poluvremenu dozvolila partizanu
da postigne samo 17 poena za 20 minuta i preokrenula rezultat u svoju korist.
Tačku na "i" stavio je 3,9 sekundi pre kraja Majk Cirbes hladnokrvnom
realizacijom sa linije sa slobodna bacanja za konačni 58:54 i 3:0 u pobedama. Bila
je ovo 61. pobeda u sezoni od ukupno 80 utakmica koliko su odigrali crveno-beli
ove sezone. To je najviše pobeda i najviše odigranih utakmica u jednoj sezoni u
70 godina dugoj istoriji Crvene Zvezde. Cirbes je bio najkorisniji igrač Zvezde
u trećoj utakmici sa indeksom 18 uz devet poena (3/4 za dva, 3/4 penali), 11 uhvačenih
lopti i jedom asistencijom. Sjajne partije u pobedničkom timu pružili su Branko
Lazić i Luka Mitrović sa po 13 poena. Ali ovu titulu i prethodna dva trofeja
ove sezone osvojio je TIM.
Fantastična
sezona završena je i ubedljivim skorom nad večitim rivalom (9:3). Sve je počelo
pobedom u regionalnoj ABA ligi, a posle 1:1 u ligaškom delu, Zvezda je bila
bolja u polufinalu 3:1 u pobedama (ukupno 4:2 u ABA ligi). Uz trijumf u
polufinalu Kupa Radivoja Koraća (1:0 u Kupu), kao i 1:1 u ligaškom delu Superlige
Srbije, crveno-beli su dominaciju u sezoni pokazali u finalu plej-ofa slavivši
sa 3:0 (ukupno 4:1 u Superligi Srbije).
Šesnaestu
titulu državnog prvak, ali prvu u samostalnoj Srbiji Crvena Zvezda je osvojila
veoma ubedljivo. Ekipa Dejana Radonjića postala je prva u 70. godišnjoj
istoriji Crvene zvezde koja je protivnike u plej-ofa dobila bez izgubljene
utakmice u seriji - sa nulom (2:0 u polufinalu Mega Leks i 3:0 u finalu
partizan).
Potvrda
vrhunskih rezultata ekipa Dejana Radonjića je i podatak da 12 od 16 igrača koji
su nastupali za prvi tim Zvezde dobili poziv od svoje reprezentacije. Selektor
A tima Srbije Aleksandar Đorđević na širi spisak od 24 igrača koji će
konkurisati za dres sa državnim grbom za šampionat Evrope uvrstio je petoricu
prvotimaca Crvene Zvezde: Luku Mitorvića, Stefana Jovića, Nemanju Dangubića,
Nikolu Kalinića i Bobana Marjanovića. Dva stranca Jaka Blažič i Maik Zirbes su
takođe reprezentativci svojih zemalja i gledaćemo ih na EuroBasketu u dresu
Slovenije, odnosno Nemačke. Na to treba dodati i podatak da još trojica članova
prvog tima crveno-belih (Nikola Rebić, Marko Tejić i Đorđe Kaplanović) nalazi
na spisku U-20 selekcije, i dvojica (Aleksa Radanov i Aleksandar Aranitović) na
spisku U-18 reprezentacije Srbije. Zvezdin sastav pored 12 pomenutih
reprezentativaca činili su i Branko Lazić (čovek sa trenutno najdužim stažom u
crveno-belom dresu i jedan od najboljih defanzivaca Evrolige), i dojica
stranaca sa iskustvom igranja u NBA (Marcus Williams i Charles Jenkins) koji bi
mogla da igraju u svakoj reprezentaciju sveta osim njihovoj matičnoj (SAD).
Među 16 igrača Crvene Zvezde koji su osvojili tri trofeja ove sezone bio je i
talentovani Nikola Čvorović koji je veći deo sezone propustio zbog povrede.
Najuspešniju
i najtrofejniju sezonu Crvene Zvzede treba dodati i podatak da su sve selekcije
crveno-belih (pioniri, kadeti i juniori) osvojile titulu šampiona Srbije.